Rečenica koju sam iz kuće ponijela u svijet.
Ja sam Ena, spoken word pjesnikinja i satiričarka. Kroz dozu humora i punog srca, autorski rad baziram na satiričnim videofilmovima i spoken word poeziji s bosanskim naglaskom na psihološke teme i društvenu refleksiju.
Velika je vjerojatnost da ćete me vidjeti na ekranu ili na pozornici dok kroz glumačke likove uprizorujem spektar tema koje opisuju sve ono što nas čini ljudima - od međusobnih odnosa preko slobode govora i antiratnih motiva do korupcije. Drugim riječima, često čačkam mečku.
Obožavam jezik, stilske figure i igre riječima što rezultira autorskom zbirkom poezije Razmrljane boje nevremena. Umjetnost daje smisao mom životu zbog čega me neizmjerno vesele svakodnevni osvrti publike koja pronalazi vrijednost u mom umjetničkom radu, što dokazuju rasprodane dvorane u kojima nastupam te preko 100.000 pratitelja na društvenim mrežama.
Odmalena prisutan poduzetničko-umjetnički duh potaknuo me da se 2020. godine profesionalno počnem baviti dotad zametnutom ljubavlju prema kazalištu i kameri. Po vokaciji sam psihologinja, a tijekom karijere se usavršavam u glumačkom studiju Kubus kod eminentne hrvatske dramske pedagoginje Simone Dimitrov Palatinuš. Uz to, pohađam i filmske radionice za građanstvo u Filmskom inkubatoru Blank.
Danas sam suvlasnica MEDIA SCENE, iza sebe imam 400+ produciranih videofilmova te desetke domaćih i međunarodnih nastupa od kojih bih izdvojila autorski satirično-poetski show Bez dlake na jeziku u Lisinskom te dva TEDx govora Kako ostati nesretan do kraja života? iz 2019. i Danas neću se bojati iz 2025.
Posebno su mi drage i dvije fusnote iz života.
1* Kao autorica i naratorica spoken word pjesme Poštovana predsjednice sudjelovala sam u realizaciji istoimenog dokumentarnog filma producenta Daniela Pavlića koji osvaja nagradu za najbolji dokumentarac na Tuzla Film Festivalu 2019. godine.
2* Zajedno s vrsnim imenima hrvatske glazbene scene nastupala sam u Hrvatskom narodom kazalištu u Zagrebu te bila predizvođač na koncertu Gorana Karana u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu.
Pred kamerom i na pozornici se ne bojim se biti ranjiva, glasna ili provokativna - jer upravo je to mjesto susreta publike i mene.
Volim britak humor, sarmu i dokumentarce. Vjerujem da je inspiracija rafinirana sposobnost promatranja unutarnjeg i vanjskog svijeta pomnožena s talentom. Smatram da se sa svime smijemo šaliti i da, suprotno trenutačno dominantnom narativu, put u bolji svijet nije cenzura govora, već protugovor.